VIDEO IGRE Otkako su video igre nastale,

VIDEO
IGRE- zavisnost, nasilje, lije?enje

Sažetak- danas je normalno da djeca igraju
video igre, kao sastavni dio odrastanja i formiranja svoje li?nosti. U
zavisnosti od osobnosti djeteta, odnosno osobe, koja je uklju?ena u proces
igranja video igara, zavisi u kolikoj mjeri I kako ?e odre?ene video igrice utjecati
na mentalno zdravlje “igra?a”. Korištenje nasilja u video igrama, dovodi do
promjene ponašanja u stvarnosti I na neki na?in stvara se destruktivna osoba.
Spas od uništenja neophodno je potražiti, kako bi omogu?ili normalno razvijanje
li?nosti I karaktera, odnosno kako bi uživali u svim stvarima realnog života-
realnosti.

Best services for writing your paper according to Trustpilot

Premium Partner
From $18.00 per page
4,8 / 5
4,80
Writers Experience
4,80
Delivery
4,90
Support
4,70
Price
Recommended Service
From $13.90 per page
4,6 / 5
4,70
Writers Experience
4,70
Delivery
4,60
Support
4,60
Price
From $20.00 per page
4,5 / 5
4,80
Writers Experience
4,50
Delivery
4,40
Support
4,10
Price
* All Partners were chosen among 50+ writing services by our Customer Satisfaction Team

Klju?ne rije?i- video igra, nasilje,
zavisnost, osobnost, lije?enje     

 

I.                    
VIDEO IGRE

Otkako su video igre nastale, mi, kao
društvo, raspravljamo o vrsti sadržaja 
koji jeste ili nije prihvatljiv za djecu i mlade. Sa djecom je potrebno
razgovarati, kako bi uo?ili razliku izme?u izmišljenog  i stvarnog. Potrebno im je predstaviti kakve
vrste video igara postoje I  saznati šta
je ono što ih interesuje. Starosna ograni?enja na video igrama postoje s
razlogom.

Istraživanja su pokazala da su djeca koja igraju video igre
namjenjene odraslima ili starijim tinejdžerima sklonija vršnja?kom nasilju i
agresivnom ponašanju. Ipak, ne možemo re?i da su samo video igre uzrok tome.
Postoji mogu?nost da su djeca oponašala neke segmente video igre u realnom
životu. Ne postoji nau?no objašnjenje koje dokazuje da su mediji, video igre,
televizija ili filmovi razlog za iznenadne psihi?ke promjene koje se mogu
uo?iti u ponašanju djeteta, mada su te promjene uo?ljive I s razlogom se
istražuju. Obavljena su mnoga testiranja, a da se prije toga nisu utvrdili
faktori koji se ti?u eventualnih devijacija u ponašanju djeteta prije nego što
je po?elo da se bavi odre?enom video igrom. Uostalom, video igre su napravljene
tako da ih dijete igra odre?eni vremenski period u toku dana, i potom nastavi
dalje bave?i se svakodnevnim obavezama i aktivnostima. Ništa što je pretjerano
ne može biti dobro, pa je potrebno ograni?iti djeci vrijeme koje provode ispred
kompjutera ili drže?i džojstik u rukama.

Ukoliko primjetimo da je 
dijete po?elo da oponaša sve ono što je vidjelo u nekoj video igri, vrijeme
je za razgovor. Kao što je ve? istaknuto, diskutovanje o dešavanjima koja se
mogu vidjeti u video igri koju dijete igra (bila ona relano ostvariva ili ne)
je osnovna i glavna stvar koja  može
pomo?i da se u svijesti djeteta razdvoji ono što je stvarno, a šta nije.

II.                
ZAVISNOST-NASILJE

Ideja da video igre izazivaju nasilje dospjela je u žižu
javnosti u aprilu 1999.  godine nakon masakra u srednjoj školi
“Columbine”, u Koloradu, gdje je živote izgubilo 15 ljudi, uklju?uju?i i
napada?e. Najve?i ovakav slu?aj se, svakako, dogodio u Norveškoj 2011. godine –
kada je Anders
Breivik usmrtio 84 osobe, a
posljednja velika tragedija koja se povezuje sa video igrama, jeste ona iz
ameri?kog gradi?a Newtowna, gdje je Adam
Lanza ubio 26 ljudi od kojih
su ve?ina bili djeca.

Svi ovi doga?aji su, naravno,
bili tema broj jedan svih svjetskih medija. Utrkuju?i se za svoj dio
publiciteta i profita od ovih tragedija, mediji su iznosili više podataka o
samim ubicama nego o žrtvama, stvaraju?i tako od zlo?ina pravu medijsku
šaradu. Me?u svim tim podacima, osim gomile mentalnih problema, mediji su
pisali i kako su svi po?inioci ovih djela igrali video igrice. Naj?eš?e od njih
su Doom, Call of Duty i Grand theft Auto.

Video igre dokazan su uzrok nekoliko
dokumentovanih smrti. Južnokorejac Li Song Sop umro je poslije
pedeseto?asovnog igranja „Warcrafta”, Kinez Ksu Jan je izdržao petnaest dana, a
dvadesetogodišnji Indijac je opstao tri mjeseca. Nisu postali nasilni, ali su svoju ovisnost platili životom.

Prva
kontroverzna video igra nastala je 1976. godine i zvala se „Pedestrian”, što
zna?i – pješak. Vozite se u kolima i gazite pješake. Kako bi bila prihvatljivija, pješaci su zamijenjeni zombijima i tako je nastao ?uveni
„Death Race”. „Grand teft auto” je samo na prvobitnu ideju dodao molotovljeve
koktele, puške i bombe. Ve?ina mladih do sada je ve? iskusila puškaranje sa
policajcima i hiljade slomljenih kola San Andreasa, sladak ose?aj prebijanja
nekog lopova  bejzbol palicom, ili precizne
„head shot-ove” u „Counteru”.

Kako definisati I re?i koje su
video igre nasilne a koje ne? Po mišljenju profesora Fergusona, igre se uopšte
ne mogu dijeliti na nasilne i nenasilne jer ideja o tome šta se vodi kao
nasilje, a šta ne vodi – zavisi od samih igra?a, a svaki igra?, kao i svi
ostali, ima druga?iju predstavu o tome šta je nasilje.
Zavisnost od video igara ostaje kao jedna jaka forma psihološke zavisnosti,
povezana sa pretjeranom upotrebom kompjutera i interneta. To je poreme?aj kontrole
impulsa, a njegovi simptomi su: prezauzetost, tolerancija za igranje,
nesposobnost za kontrolu, povla?enje od igranja i potpuna iracionalnost u
opravdavanju svojih postupaka.

U
igrama gde se osvaja teritorija, po jednoj studiji Stanforda, ve?u stopu
zavisnosti imaju žene, mada dio mozga zadužen za sre?u i nagradu ja?e radi kod muškaraca. Zavisnost
može imati uzrok u poreme?aju društvenosti, depresiji i društvenoj fobiji.

Dr. Brodi tvrdi da zavisnici bježe od realnosti
pokušavaju?i da stvore sasvim novu osobu kroz koju bi živjeli. On smatra da
zavisnost od igara treba tretirati kao zavisnost od heroina.

Za­vi­snost se ne de­fi­ni­še bro­jem sa­ti pro­ve­de­nim
u igra­nju igri­ce ve? kon­stant­nim po­ve­?a­njem bro­ja sa­ti i ?i­nje­ni­com
da osta­le ak­tiv­no­sti kao što su ško­la, sport i dru­že­nje sa vr­šnja­ci­ma
„stra­da­ju” zbog igra­nja igri­ca. Na taj na?in strada emotivni I socijalni
život.

Treba
ista?i da broj zavisnika od video igrica raste ra­ste ot­ka­da su se na tr­ži­štu
pojavili an­dro­id te­le­fo­ni, jer je za igra­nje ne­ka­da bio po­tre­ban kom­pju­ter.
Ro­di­te­lji su ta­da ima­li ve­?u kon­tro­lu nad de?­jim po­na­ša­njem jer su
kom­pju­ter jed­no­stav­no mo­gli da iz­ne­su iz so­be ili da ga is­klju­?e iz
stru­je.

 

III.            
LIJE?ENJE

Svjet­ska zdrav­stve­na or­ga­ni­za­ci­ja kla­si­fi­ko­va­la je
za­vi­snost od kom­pju­ter­skih
iga­ra kao bo­lest,
Bolesti
zavisnosti su bolesti koje se uspešno le?e. Kao i kod drugih bolesti, lije?enje
je efikasnije što se tretman zapo?ne ranije.

Bez obzira koliko
porodica želi da ima pored sebe zdravu osobu lije?enje zavisnika nije mogu?e
ukoliko oni sami ne pokažu motivaciju  za
lije?enjem!

Da bi se zavisnik
motivisao I zapo?eo sa lije?enjem potrebno je

1.     
Priznati problem

2.      
Podsticati
odgovornost i ne prihvatati zavisnikov na?in života

3.      
Uklju?ivanje
šire mreže (porodica, prijatelji) u proces motivacije

4.      
Prenositi ljubav i
empatiju

Prvi korak da se pomogne zavisniku je da 
shvati da ima problem zavisnosti. Tako?e I porodica mora razumjeti
zavisnost. Potrebno je razgovarati o pozitivnim stvarima I držati se konkretnih
tema.Što bolje se informisati o vrsti zavisnosti. Potrebno je ?vrsto se držati
ciljeva I onoga što je neophodo da se radi

Kao drugo, bolji rezultati se mogu o?ekivati
ukoliko porodica ne podržava zavisnikov na?in života. Cilj je da se zavisnik
suo?i sa posljedicama svog ponašanja i zapita da li je to korisno za njegov
život kao i za sredinu koja ga okružuje.

Ukoliko je neophodno, u razgovore treba
uklju?iti iširu porodicu i prijatelje koji su spremni da izraze ljubav i
zabrinutost za zavisnika i na taj na?in dopru do njegove svijesti o
neophodnosti zašpo?injanja procesa izlje?enja.

U svim
pokušajima da se dopre do nekoga ko ima problem zavisnosti, ne treba zaboraviti
i ispoljavanje  ljubavi i empatije. Kako
zavisnik  ?ini napredak, neophodno ga je
pohvaliti i ohrabriti za dalje korake – le?enje.

U lije?enju raznih 
zavisnosti pa I zavisnosti od video igara, primarni cilj je apstinencija
I promjena stila života. To ?e dovesti do poboljšanja psihi?kog I tjelesnog
zdravlja, a samim tim I popravljanja drugih posljedica. Ukoliko se ne pridržava
pravila lije?enja, posljedica je neminovna u vidu vra?anja zavisnosti.
Istrajnoš?u I disciplinom zavisniku treba oduzeti mogu?nost manipulisanja
ljudima u svom okruženju, jer samo na taj na?in mogu?e je izlje?enje

 

 

IV Zaklju?ak

Video igre nemaju mo? da promijene karakter i ponašanje djeteta
preko no?i. Dijete sa mogu?im problemom zavisnosti  ispoljava znake ovakvog ponašanja mnogo prije
po?etka igranja nasilnih video igara. Ipak nasilje u video igrama samo
ubrzava process promjene ponašanja

Ljudi mogu postati zavisni od bilo ?ega. Ono što ?ini da se
naše tijelo i um osje?aju zadovoljno, tjera nas da se tome ponovo vra?amo.
Sigurno je da droge i video igre nisu ista stvar, ali zavisnost se manifestuje
na isti na?in.

Ukoliko se prepzna I prizna, zavisnost je izlje?iva.

 

 

 

Literatura:

 

–         
B92.net

–         
Dr Goran Lažeti? i dr
Ivica Mladenovi?-Zavisnost od internet I video igara

–         
Web portali